Moto klub Rab osnovan je 2007. godine, a gdje drugdje nego na otoku Rabu. Nakon dvije godine stažiranja pri moto uniji Primorsko goranske županije, na sastanku unije 1.4.2009.g. u Opatiji kod MK Sea Horses i službeno su dobili boje i primljeni u moto uniju. Iste godine klub organizira i prvi humanitarni koncert za pomoć jednom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata. Prvi Moto susret MK Rab održan je u Loparu u šatoru na Melu. Susrete su nastavlili organizirati svake godine a lokacije su se mijenjale jer klub nije imao svoj club house. Pa tako redaju se susreti u Loparu na plaži Livačina, u sportskom centru, na Pudarici u Santos beach baru itd.
Bliži se još jedna obljetnica pada Vukovara. O tome je toliko toga već napisano i ispričano a uvijek mi se nekako čini da je sve to nedovoljno. I onda krenem iznova čitati sve napisano i sve što sam ja osobno prikupio od dokumentarnih materijala, fotografija, zapisa… I uvijek me iznova fascinira sve to, a mene nije baš lako fascinirati, pogotovo jer sam i ja kao maloljetnik otišao u Domovinski rat baš u istočnu Slavoniju, pa sam i osobno bio svjedok i sudionik tih događaja. Gledajući samo brojke čovjek se mora zapitati – Kako??
No, da ne bih sada opet prenosio sve ono što je već netko napisao i izrekao, ispričat ću vam još jednu priču u stilu svih ovih mojih reportaža po Hrvatskoj. Iako smo kroz te reportaže upoznavali razne mitske divove druga bića i legende, ovaj put riječ je o slavonskom divu, najvećem od svih divova – Vukovarskom vodotornju.
Bila je, mislim,1988.g kada nam je jednog dana razrednica u TOC "Đuro Đaković" u Sl. Brodu najavila dolazak glumca Ive Gregurevića u našu školu i njegovu predstavu u kojoj će nam prikazati dio iz romana Ivana Kozarca „Đuka Begović“. Kao i svaki drugi srednjoškolac možete misliti koliko sam bio oduševljen nekakvom predstavom, osim ako ćemo sjediti negdje u blizini neke od školskih simpatija. A predstava k'o predstava, vjerojatno će biti duga i dosadna. I tako došao trenutak da odemo u amfiteatar i pogledamo tog glumca i njegovu dosadnu monodramu. E pa sve ono što sam ja očekivao, nije se dogodilo, a u akustičnom amfiteatru dogodila se moja prva predstava u živo i još sam bio te sreće da gledam jednog od najvećih legendi hrvatskog glumišta.
Podno planine na mjestu ispod kojega se protežu kilometri špilja i podzemnih dvorana, u dubokom ponoru nastalo je naselje Legengrad, hladni slavneski grad u kojem samo piri studen vjetar... Tu Regoč broji svoje kamenje. Sam je, div, velik, ništa ne zna. Tisuću godina on broji kamenje i izbrojio je 30 zidina i petora vrata legenska. Ali, jedne lijepe ljetne večeri s oblaka silazi s vilama sestricama jedna mala vila Kosjenka i ona ukrade najživljeg, najluđeg vranca, malenog, ali ljutog kao vatra i onda leti zemljom... Vidjela je doline, planine, ali najviše joj se svidjelo kad projuriše kraj jednog kraja gdje bijaše velika gora, na njoj divna šuma, a pod gorom dva zlatna polja kao dvije zlatne marame i na njima dva bijela sela kao dva bijela goluba…
Moto Trip Croatia, kao što većina vas već zna, svojim reportažama i prijedlozima za izlete promovira hrvatske kulturne i povijesne znamenitosti i prirodne ljepote Republike Hrvatske bez ikakvog političkog ili svjetonazorskog opredjeljivanja. Međutim, napisati reportažu ili bilo kakav tekst o Kumrovcu i pri tome izbjeći bilo kakvu političku konotaciju pravi je izazov. Kada se spomene Kumrovec prva asocijacija je Josip Broz Tito, najpoznatija povijesna osoba rođena u tom malome zagorskom selu. Međutim, rodna kuća Josipa Broza samo je jedan mali dio jedne dobre i kvalitetne povijesno kulturne priče.
Nedavno sam u jednoj reportaži spomenuo kako su autoceste skratile vrijeme putovanja, približile udaljena mjesta i povećale protok prometa. Istovremeno su nam uskratile svu onu draž sporog putovanja kada se putovalo kočijama i konjima i kada se moglo uživati u krajoliku, šumama, proplancima, rijekama, jezerima. Moglo se u svakome trenutku zaustaviti i diviti se. Danas kada jurimo velikim brzinama samo naši suputnici (možda) mogu nešto uz put primjetiti.
Svaki kraj ima neku svoju posebnost u svim segmentima života, u arhitekturi, hrani, flori i fauni… Pa kao što su kamene kuće i suhozidi karakteristični za krajeve u kojima je kamen glavni dostupni materijal, tako je za Turopolje karakteristični materijal drvo. Tako su turopoljci gradili drvene kuće, kurije, ladanjske ljetnjikovce, čardake, ali i drvene crkve i kapele.
Već nekoliko godina za redom na bespućima interneta naletim na vijest o održanom Trash & Burn festivalu američkih automobila i rock n rolla, i uvijek mi bude užasno krivo što nisam ranije znao za taj događaj. Nakon prošlogodišnjeg festivala odlučio sam da iduće, tj. ove godine, moram obavezno otići u malo međimursko mjesto Sv. Martin na Muri i vidjeti zašto se baš tamo događa ovaj zanimljiv event. Nakon što sam se pošteno izmorio oko MTC FELIX ARBA eventa za bajkerice na Rabu, baš mi je trebao jedan ovakav vikend samo za sebe… i za moju malu crnu Bolticu.
Od 26. do 28. svibnja 2023.g. na otoku Rabu održan je prvi međunarodni photo & moto event za žene motoristice. Cilj ovoga možda pomalo i neobičnog eventa je skretanje pažnje javnosti na žene motoristice i predrasude s kojima se one susreću. Event je ujedno i promocija rapskog i hrvatskog turizma i promocija Hrvatske kao sigurne turističke moto destinacije. Iako je event namijenjen prvenstveno ženama on nije zamišljen kao ženski moto susret kakvi se inače organiziraju u svijetu i na koji dolaze isključivo žene, nego je želja nas organizatora da podršku ženama daju i njihovi najbliži: muževi, dečki, braća, prijatelji…
"Nalaze se mala Poljica u jednoj prekrasnoj vis-dolini, nemaju nikakovih komunikacija i mogu se vrlo dobro obraniti. Osamljenost ove državice i sredstva, koja je priroda pružila stanovnicima, napućuju ih, da ne trpe tuđeg jarma i da izbjegavaju pokornost, i stoga je trebalo da im Mlečani podjeljuju onako velike povlastice. Nikakva se poreza ne plaća u Poljicima, koja sama sebi imenuju zapovjednike i činovnike i ne kupe ni kopnene vojske ni mornara, a u potrebi je svako pod oružjem. Ukinut im ove povlastice s naše strane, dalo bi povoda njihovom nezadovoljstvu. Sve u ovoj državi na njenu korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba."
Na Rab sam došao živjeti sada već poprilično daleke 1999. godine. Prvi susreti s mjestom u koje dođete živjeti odnose se na institucije s kojima se svakodnevno susrećete kao što su sud, katastar, vodovod, općina / grad… Naravno tu su i razne uslužne djelatnosti poput trgovina, kafića, raznih servisa. Na ulazu u Rab nalazio se tada vulkanizer kod kojega sam dolazio sa starim kramama koje sam vozio u to vrijeme. Vlasnik je bio Kristan, svima poznatiji kao Balty.